Nemojte ga zaboraviti.
Bijelo
Kada umre pjesnik, nitko ne primijeti,
kiše dalje liju ili sunce cvate.
Kada umre pjesnik, samo jedna duša,
umorna od bójā, u bijelo ide za te.
Trave dalje rastu, ševa u njim' pjeva,
ljubiš svoju dragu uz jaglac žut k'o prije.
Kada umre pjesnik, bilo gdje u svijetu,
u tvom životu ništa promijenilo se nije.
Kada umre pjesnik, umoran od bójā,
već drugi se rodi u tom bijelom trenu.
Jer uvijek se mora slavit' pup i pticu
i ribu i ikru, živu morsku pjenu.
Ti o tom ne misliš al' netko stvarno mora
o životu pjevat' čim bljesne nova zora.
© Ivica Smolec, 13. ožujka 2008.
(Otvorenje izložbe "Proljeće" HLD-a, galerija "Chromos", Zagreb, 2008.;
Cest is d'best festival, Zagreb 2008.)
kiše dalje liju ili sunce cvate.
Kada umre pjesnik, samo jedna duša,
umorna od bójā, u bijelo ide za te.
Trave dalje rastu, ševa u njim' pjeva,
ljubiš svoju dragu uz jaglac žut k'o prije.
Kada umre pjesnik, bilo gdje u svijetu,
u tvom životu ništa promijenilo se nije.
Kada umre pjesnik, umoran od bójā,
već drugi se rodi u tom bijelom trenu.
Jer uvijek se mora slavit' pup i pticu
i ribu i ikru, živu morsku pjenu.
Ti o tom ne misliš al' netko stvarno mora
o životu pjevat' čim bljesne nova zora.
© Ivica Smolec, 13. ožujka 2008.
(Otvorenje izložbe "Proljeće" HLD-a, galerija "Chromos", Zagreb, 2008.;
Cest is d'best festival, Zagreb 2008.)
Nema komentara :
Objavi komentar