U strahovito vruće i sparno jučerašnje zagrebačko popodne, na izlasku iz tramvaja odmah su me privukli zvuci harmonike. Ne onih "narodnih" pjesama, ne onih koji prate zavijanja cajki i cajkana, nego onakvih kakvi su pratili starogradske i kakvi se čuju po zapadnoj Europi i - kakve jako volim. (Nema to veze s podrškom ili protivljenjem ulasku u Europsku uniju! :))
Bilo je jedan popodne i ulični glazbenik našao je ispod zida samo oko pola metra hlada.
Dozvolio mi je da napravim kratku snimku za moj blog, predstavio se kao Petar Gera, ulični muzičar. Svira harmoniku od svoje petnaeste godine, uglavnom po Zagrebu ali svirao je i po Europi: po Italiji, Belgiji, po Londonu... Svira zaista vješto i lijepo ga je slušati.
Za svog malog pratitelja kaže da je to njegov kompić Roki.
Sretno, Petre i Roki!
Nema komentara :
Objavi komentar