na rubu polja stoje,
tata, mama i djeca,
i svakog se šušnja boje.
Bez roda i prijatelja,
vidim ih kako skakuću,
došli su tuđi ljudi,
uzeli su im travu i kuću.
Na zemlji što bila je njihova,
niču visoke zgrade i cesta,
drugi sebi domove grade
a za njih nigdje mjesta.
Strani ih svijet okružio
sa sviju četiri strana,
i ne zna više kamo bi
ta jadna obitelj fazana.
Božidar Prosenjak, antologija "Subića, hrvatski pjesnici o životinjama"
Božidar Prosenjak
Nema komentara :
Objavi komentar