Prevrćem uspomene
Dodirujem sjećanja
Suzama branim istinu:
Još te volim.
Laku noć ljubavi ,kažem
I pišem ovo, a zora već sviće.
Pun mjesec oblacima i maglom
Igra se skrivača kao ti sa mnom.
Osjećaš li dah noći
Tamo gdje te topla postelja krije.
Prisjećam se prvih mrazeva
Susreta, topline pogleda
Prevrćem uspomene
Kao crvene jabuke
Naslonjena na staklo prozora
Dok noćni sati jutru hitaju.
Da mogu sročila bih ti
Najljepšu uspavanku.
Prekrila ti uzglavlje mirisima trava
I đurđicama u majska jutra.
Umjesto toga
Pravim ti postelju od riječi
Da spavaš
U njih umotan.
Ljerka Varga
Ljerka Varga, u sredini
Nema komentara :
Objavi komentar