Spavala sam u prašini i ručala trnje,
U pepelu i magli hodala naga,
Pisala ti poruke na vodi, po zemlji,
Skrivala te u sebi kao dijete
Bila ti nož u trsci i anđelova snaga,
Ruka koja u snijegu rasipa konfete
Bila sam tvoja žena
Mirisala sam na mlijeko i krv,
Na rane pod kožom ušivene olovkom
Na jutra puna samoće, kišnih oblaka
I čavle kojima su zakivali moje prste
Za tvoja zapešća,
Oni koji skrivaju svoja lica u tami
Okrutna kao minula stoljeća
Vodili su me na stratišta, na raskrižja,
Pljuvali me i dizali mi haljine,
Upirali prstom u mene i grizli
Moje usne octom rajske jabuke,
Smijali se i okretali me kao limenu igračku
Na vjetru, prstenju zlatnih planeta pokazivali
Rugajući se, moje prazne ruke
Oprane pri krštenju suzama koje zbrajaju trenutke
Bila sam tvoja sudbina
Ostavljena na cesti, pokradena i tužna
Kao ruža koja samo jednom cvate,
A zove se Sutra, bila sam sluškinja
I primabalerina, između papirnih oblaka
I izgužvanih plahti bez tvoga tijela,
Imala, nosila, ponosno kao dragulje
Kratkovidne oči tvog nerođenog sina
Bila sam tvoja draga,
Križ i nikad imenovana sreća,
Vjenčana s bolom, nevidljiva za tvojim stolom
I sad se smiješim mirno, dok govoriš zrcalu
Da me se ne sjećaš i da ne znaš kako mogu biti
U činu ljubavi, koji ne umire nikad, strašna i blaga,
Dok skrivaš prsten koji si oteo suncu za mene,
Dok me pokrivaš cvijećem novoga proljeća
I zatvaraš usta uzalud dječaku iz svog srca
Koji šapće sjeni moje sjene: "draga, bila si luda
I moja, i još uvijek sam tvoj",
A sve što smo izgubili
Naša je najveća nagrada,
Kutija trošnih godina
I jedan prolazni svijet.
Maja Gjerek, "RA-DIO"
Maja Gjerek je u sredini. Bradu i naočale ima jedino Ivica Smolec.
Nema komentara :
Objavi komentar