idi zauvijek.
Ne okreći se na umorne oči.
Nestrpljive kiše čekaju moj znak,
pa kreni,
dok je vjetrometina pod cvatom,
dok ne zalede planine.
Već zaspale ptice, olujna će noć.
Idi,
dok ti staza pozna korak,
zvijezde pokazuju put.
Pod trepavicom ukroćene suze
čekaju moj mig
da zamrače nebo,
potope močvare,
pobune šikare,
zametu poglede
i zaustave te, kao uvijek.
Idi,
dok su vode na tvojoj strani,
mostovi cijeli.
Poteku li brzaci,
onako neodlučan,
ostat ćeš uz mene,
pa kad me budeš ljubio
gorčina će mi teć' niz grlo,
mirisi druge slivat' se niz bedra,
moje dodire brisat' njeni dodiri.
Ostaneš li,
i dalje ću
grlit' njene zagrljaje,
ljubit' njene poljupce
i plakati, plakati, plakati.
Pa kreni, dok suhe su ravnice
i miruju rijeke u koritu svom.
Đurđa Haberle
Đurđa Haberle
Nema komentara :
Objavi komentar