Uputite se sa mnom, ulične luči,
opet u neizbježnu šetnju.
Znam: neće vam ovaj usporen hod
remetiti ritam, predstavljati smetnju.
Predajmo se agramerskom poklisarstvu.
Ta, odavno se upoznasmo do srži.
Ljubljena i voljena duša ovog grada
uvijek nas u suglasjima zadrži.
Slušajmo skladna katedralna zvona
združene rječitom šutnjom.
U vrtoglavom plesu leptira
uz nas će potiho svirati
samozatajna Rimljanka s lutnjom.
Tuda su prolazili i moji preci,
štujući Agram, svoje drago čudo.
I ja ću uz njih, do zadnje strune,
slaviti Zagreb, opjevat ga ludo.
Pružite svjetlo, ulične luči,
onima kojima se još ne dani.
Voljena i ljubljena zagrebačka duša
blistat će kao lijek na teškoj rani.
Željka Cvetković
Željka Cvetković (desno)
Nema komentara :
Objavi komentar